Depresija, kao posljedica potiskivanja respiratornih poteškoća

Karlo je kročio u moj ured, nepovjerljiv, tih, udaljen. Shvatila sam iz njegove priče da zapravo ne živi već da životari, ne ide više u školu, ne spava noćima jer noću se bori s vlastitim demonima i strahovima i tek kad to sve mine, pred jutro, prespava dobar dio dana. I tako u krug, deveti krug pakla. Jer njegov je život to, pravi pakao. 

 

Prošlo je mjesec dana od njegove posjete i propisivanja homeopatskog pripravka. Karlo je počeo spavati noću, gasi svjetlo i spava što je potpuno novi moment u njegovom životu. Novi moment je i pojava iritabilnosti koja nije iritabilnost kakvu obično imamo, kad kažemo da smo danas nervozni i da nas sve ljuti, kod njega je jako izražena. Njegova liječnica mu želi propisati lijek za novootkrivene polipe u nosu i sinusima. 

 

Razlog zbog kojeg pišem o Karlu je da bolje ilustriram problem s kojim se susrećem svakodnevno i pri tom želim objasniti kako bolest nastaje, kako se produbljuje i postane neizlječiva. Čovjek je cijelo njegovo biće, mentalno, emocionalno i fizičko, ruka, noga, glava, žuč, jetra, sinusi. Mi smo svi naši organi i naše emocije. U ovom našem svijetu i medicini kakva je danas, često koristimo različite lijekove koji djeluju na neke lokalne simptome i tako ne sagledavamo svoj problem u cjelini. Ako tretiramo simptom a ne cjelokupnu osobu dovoljno dugo, nećemo moći izraziti tu svoju bolest, sveukupnost naše neravnoteže i netretirano unutarnje stanje će naći drugačiji, drugi način kako bi se manifestiralo, izbacilo van jer je to način kako će postići ravnotežu. Maknut ćemo, potisnuti simptom koji nam smeta, neki pojedinačni simptom našeg fizičkog tijela. Sljedeći mogući izlaz (outlet) za naš organizam je bilo koji drugi mogući izraz na fizičkom, mentalnom ili emocionalnom nivou.  Na primjer, uzimanje lijekova protiv prehlade i gripe postat će iritabilnost i emocionalna naglost kako se iscjedak iz nosa i sinusa bude smanjivao. Potisnuti simptomi stvorit će novu sliku neravnoteže. 

 

U Karlovom slučaju su liječeni, godinama potiskivani, respiratorni simptomi doveli do ozbiljne depresije. Mnogi drugi efekti potiskivanja postoje, od razvitka astme kod djece čiji su neurodermitisi potisnuti kortikosteroidima, ili kvržice na grudima koje su u direktnoj vezi s antiperspirantima kao i brojna cijepljenja koja vode ka kronično bolesnom stanovništvu. 

 

Glavna akcija tih lijekova je da palijativno djeluju na simptome, da ih potisnu a ne da ih izliječe i na taj način mijenjaju njihovu ekspresiju a ne našu susceptibilnost koja se nalazi iza simptoma. 

 

Karlo je odlučio preokrenuti tijek svoje neravnoteže. Iritabilnost koja se pojavila nakon depresije je put iscjeljenja, prema hijerarhiji simptoma (George Vithoulkas,  slika u prilogu). Iscjeljenje ide od važnijih organa prema manje važnim organima, od dubokih emocionalnih poremećaja ka površnim emocionalnim poremećajima itd. Depresija je na tablici na puno višem nivou nego iritabilnost. Liječenje se događa silaznim putem od glave prema petama, iznutra prema van (na slici, od lijevog gore prema desnom dolje). U protivnom, ako krivo tretiramo simptome bolesti, oni se kreću u suprotnom smjeru, napredujući prema središtu našeg bića i idu od manje važnih ka vrlo važnim organima (na slici, od desnog dolje prema lijevom gore). Kod Karla očekujem povratak respiratornih problema (preseljenje glavnine simptoma s emocionalnog na fizički nivo) na njegovom putu iscjeljenja. Tijekom procesa ozdravljenja vraćaju se stari (potisnuti) simptomi obrnutim redoslijedom (nedavni simptomi prvi a zatim i stariji). Ili se pojavljuju prvo simptomi bitnijih organa da bi se većina poremećaja preselila na manje bitne organe kožu i sluznicu (pojava osipa i iscjedaka).

Ne pojavljuju se svi obrasci iscjeljenja zajedno već organizam odabire jedan od načina kako bi ozdravio.