Gérard Depardieu opisuje svoje iskustvo s Tomatis metodom.
Kako sam Depardieu kaže, kod njega ništa ne prolazi kroz intelekt, sve je radio po instinktu. "Kad sam sletio u Pariz u dobi od 17 godina, bio sam nepismen, mucao sam, hiper-emocionalan, na raspolaganju sam imao nekoliko riječi koje sam zalajao kako ne bih pokazao strah - jer ako ste uplašeni, mogu ga osjetiti i vi ste mrtvi - ionako se nisam mogao izražavati. Kad sam snimao kratki film, Alkibijada i Sokrata, Jacques Doniol-Valcroze me je morao zamijeniti.
No, satovi glume kod Jean-Laurenta Cocheta su me spasili. Otkriva mi Musseta, Marivauxa, Corneillea, podučavajući me da se treba usuditi ostati tih pod svjetlima pozornice. Zatim me je Cochet odveo dr. Alfredu Tomatisu koji je izučavao odnos govora i slušanja, a riješio je moj poremećaj slušanja. Previše toga sam čuo. On me je reeducirao preko Mozartove glazbe i tako preusmjerio moju hiper-emocionalnost što je razvilo pamćenje koje nisam prije imao."http://www.telerama.fr/cinema/gerard-depardieu-j-aime-tellement-la-vie-que-je-me-suis-toujours-senti-riche,111917.php