Arhiva bloga
Odraz u ogledalu
Simptomi su izraz organizma odnosno znakovi njegove unutarnje neravnoteže. Oni su odraz našeg organizma. Ako pokušamo maknuti simptome to je kao da pokušavamo maknuti svoj odraz u zrcalu: zrcalo može biti zamućeno i prljavo, može biti zamračeno jer nema svjetlosti koja će ga obasjati ali izvor refleksije je i dalje isti.
Supresivni tretmani usmjereni su na eliminaciju simptoma, a ne na njihov izvor. Suzbijanje simptoma se odnosi na prikrivanje vidljivih manifestacija bolesnog stanja a da originalnu bolest nismo izliječili.
Često kod djece svjedočim supresiji, a kako to zapravo izgleda, prikazat ću kroz slučaj koji sam nedavno imala.
Radi se o vrlo mladom biću koje bi trebalo živjeti svoje najljepše dane u životu a umjesto toga se povuklo od svijeta i uglavnom ne izlazi iz svojeg doma zbog teške depresije i anksioznosti. Prvi simptomi neravnoteže su se pojavili kao astma u ranom djetinjstvu a u obitelji postoji snažna predispozicija ka poteškoćama s disanjem, dakle, rekli bismo, ništa neobično jer i roditelji boluju od sličnih dijagnoza. Međutim nakon godina supresivnih tretmana antibioticima, antihistaminicima i kortikosteroidima simptomi astme su nestali da bi ih zamijenili simptomi straha i tjeskobe. Službena medicina to ne povezuje i ne uviđa uzročno-posljedičnu vezu, a uz to, vjerujem da su liječnici-pulmolozi vrlo zadovoljni ishodom liječenja i ne shvaćaju da su novi simptomi dublji izraz bolesti cijelog organizma koja se pojavila zbog supresije astme. Međutim oni su pulmolozi i ne bave se psihološkim stanjem svog pacijenta.
Mlado biće je sada upućeno psihijatrima koji ga tretiraju antidepresivima i anksioliticima. Sadašnji rezultat svih tih psihijatrijskih intervencija je da to mlado biće uglavnom prespava dan, a u budnom stanju, tijekom noći, se mora nositi sa svojim demonskim strahovima koje ne uspijeva razriješiti i tako mu se dani vrte u krug. To mlado biće je izolirano, ne ide u školu i svoje vrijeme provodi zatvoreno u svom domu. Tužno, zar ne?
Suzbijanje simptoma nepogrešivo vodi ka nižoj razini zdravlja i ozbiljnim simptomima neravnoteže, premještajući se s fizičkog na emocionalni nivo koji je dublji i ozbiljniji. Supresija postaje očita ako gledamo biće kroz duže vrijeme.
Jako je važno prepoznati krećemo li ka dubljoj neravnoteži ili zaista liječimo svoje bolesti. Iako potiskivanje simptoma može biti opasno, možemo preokrenuti tijek bolesti i vratiti potisnute simptome te ih iscijeliti.