Disleksija, disgrafija i poteškoće u učenju

Poštovana gospođo Irena, kad smo moja kći i ja došle k vama i zatražile vašu pomoć, rekla sam da je Tomatis metoda, naša zadnja šansa za prevladavanje problema s disleksijom.

Možda vam je zvučalo previše dramatično ali mi smo doista bile očajne jer nitko kome smo se obratile nije shvatio problem moje kćeri. Diskeksija i disgrafija su joj dijagnosticirane tek u sedmom razredu osnovne i to u školi, koju je promijenila radi vršnjačkog zlostavljanja koje nije, kao takvo, bilo prepoznato od mjerodavnih u staroj školi a koje je započelo već u prvom razredu i to od strane učiteljice razredne nastave.

Naime, moja kći je bila znatno sporija u izvršavanju školskih zadataka od ostalih učenika, kasno je počela tečno čitati, rastavljanje riječi na slogove njoj je bilo gotovo nemoguće. Nakon što je konačno počela čitati, usvajanje gradiva bilo  je opet znatno sporije nego kod druge djece. Dijete normalnih intelektualnih sposobnosti nije moglo pokazati svoje pravo znanje jer pismene provjere, zbog sporosti i nerazumijevanja zadataka, nije bila u stanju napraviti u zadanom vremenu.

Učiteljica, koja je kao pedagog, trebala uočiti probleme djeteta, shvatiti svu  frustracijumoje kćeri  zbog nemogućnosti prezentiranja pravog znanja, etiketirala ju je nazivajući je pred cijelim razredom lijenom, nesposobnom, neodgovornom a djeca, učeći od svoje učiteljice, nazivala su je retardiranom, ograničenih intelektualnih sposobnosti i kao takvom nepoželjnom u njihovom društvu i sve to, uz blagoslov prosvjetnih radnika.

Obzirom da smo  moje dijete i ja, kao majka koja je redovito dolazila u školu i ukazivala na probleme djeteta, postale "uteg" razreda sa natprosječno inteligentnom djecom, potražile smo za moju kćer drugu školu i tada se prvi puta "nebo" iznad naših glava počelo vedriti.  Premjestili smo ju u školu čije stručne službe kao i profesori, imaju veliko iskustvo u radu sa djecom sa specifičnim problemima u učenju, iako smatram da moje dijete nikada nije imalo problem u onom smislu kao to većina koja je "normalna" smatra, već se radilo o djetetu koje jednostavno svijet promatra iz drugog kuta gledanja. Dakle, u novoj osnovnoj školi, profesorica koja predaje hrvatski jezik, nakon dva dana što je vidjela dijete na satu, uputila nas je logopedu koji je dijagnosticirao poremećaj disleksije. Moja je kći dvije godine odlazila na logopedske tretmane i pomaci su bili vidljivi, međutim nedovoljni da bi se dijete nakon tretmana osjećalo ravnopravno sa drugom djecom u ispunjavanju školskih zadataka. I dalje je bila znatno sporija od ostale djece i uspjeh u pisanju testova bio je znatno lošiji u odnosu na usmene provjere znanja. Iz tog razloga škola je na preporuku logopeda, zatražila od Ureda državne uprave u Županiji, donošenje rješenja o individualiziranom pristupu na način da se moju kćer ispituje prvenstveno usmeno a u koliko to nije moguće, da joj se prilikom pismenih provjera znanja dade više vremena ili da joj se zadaci čitaju a ona da usmeno na njih odgovara, dok profesor zapisuje njene odgovore. Tada je moje dijete prvi puta dobilo odličan iz pismene provjere znanja.

Međutim, kako je upisala srednju školu i nakon završetka iste želi upisati fakultet, svjesni smo da je potrebno preskočiti još jednu veliku prepreku a to je državna matura. Sasvim slučajno u jednim tjednim novinama, naišli smo na članak o Tomatis metodi u liječenju problema sa sluhom kao i problema s disleksijom.

Zakazali smo termin, prošla je testiranje i započeli smo sa terapijom slušanja Mozarta. Završili smo tri ciklusa koji su se sastojali od trinaest dana slušanja, po dva sata dnevno i nakon toga rada s Forbrainom do idućeg ciklusa.

Moja je kći terapiju izvrsno prihvatila, bila je uporna a rezultati koje smo dobili više su nego izvrsni. Iako su rezultati bili vidljivi odmah nakon završetka terapije, pravo poboljšanje nastupilo je nakon tri do četiri mjeseca od zavšetka zadnjeg ciklusa time da rad s Forbrainom nastavljen je i dalje i to svaki ili svaki drugi dan po 10 minuta dnevno.

Dakle, moja je kći postala emocionalno čvršća, stabilnija, razumijevanje pročitanog je znatno poboljšano a samim time i vrijeme učenja znatno se skratilo na način da ono što je prije naučila za četiri sata sada nauči za sat vremena. Samopouzdanje joj je naraslo a individualizirani pristup, koji je malo koji profesor ispoštovao u srednjoj školi, više joj i nije potreban. Iz pismenih provjera dobiva odlične i vrlo dobre ocjene. Nadamo se da će bez probleme položiti državnu maturu i uspjeti upisati edukacijsko rehabilitacijski fakultet.