Napredak našeg sina u autističnom spektru s Tomatis metodom

Mama sam malog štrumfa starog 7 godina u spektru autizma. Uglavnom, od njegove treće godine uključeni smo u logopedski i defektološki tretman, u nekoliko navrata smo odrađivali i neurofeedback terapiju i naravno, sve je dalo svoj doprinos njegovom uključivanju u “naš” svijet, uz popriličan angažman cijele obitelji.

S obzirom da je ove godine postao školski obveznik, odnosno krenuo u školu, puno  smo vremena utrošili na traženje načina da mu taj značajan korak maksimalno olakšamo. Glavnina posla je bila riješena – postao je emocionalno toplo dijete, počeo je gledati u oči, druženje s djecom mu predstavlja zadovoljstvo, senzoričke smetnje su gotovo otklonjene, osim osjetljivosti na zvukove, ali najočitiji problem je ostao u vidu komunikacijskih vještina, nerijetko se izražava frazama iz knjiga, crtića, doduše, u kontekstu, ali ipak izaziva podizanje obrva. :)

Također, usprkos naporima i logopeda i mene kao roditelja, izgovor nikako na zelenu granu – najviše problema su nam stvarali L i R, ali ni ostali glasovi nisu bili najjasniji tako da je bio izazov drugima da ga razumiju.

Spletom okolnosti, u Centru za odgoj za obrazovanje u kojem naš sin ima defektološku terapiju, od jedne mame dobila sam informaciju kako je njezin sin krenuo na terapiju po Tomatis metodi i da su rezultati zapanjujući, da ta promjena nije vidljiva samo njoj, već i svima s kime je dijete u kontaktu. Čim smo došli doma, uputila sam mail gđi. Ireni Brbić, Tomatis® praktičaru, na koju me naprijed spomenuta mama uputila te smo dogovorile inicijalno savjetovanje.

Na istom nas je gđa. Brbić upoznala s metodom, svojim dosadašnjim iskustvima i rezultatima, načinu rada s uređajem i tu je počela naša nova avantura.

U to vrijeme je naš sin još bio poprilično osjetljiv na buku, tako da je prvih par dana, prilikom slušanja, znao protestirati da mu je preglasno, da ga bole uši i sl., ali su se počeli nazirati neki pomaci jer je, nakon petog dana slušanja, sam zahtjevao da mu se stave slušalice i dalje smo “odradili” ciklus bez ikakvih primjedbi. :)

Treba napomenuti da se rezultati odrađenog ciklusa vide i u danima, tjednima, po završetku istog, a kod Nikole sam primijetila slijedeće:

• postao je "svjesniji" svijeta oko sebe, npr. kad je u trgovini morao ići na wc, i kad sam ga dovela do ženskog wc-a, rekao mi je da on nece ići tu, jer je to za curice. Onda sam mu objasnila da ja ne mogu ići u wc za dečke, a on smije bilo kuda pa me pitao: “Znači kad budem s tatom, budem išao u wc za dečke?”, :)
• što se prehrane tiče, postao je voljan probati i ono o čemu do sada nije bilo govora,
• puno razgovara (smisleno), prepričava, diskutira, razmišlja o alternativnim načinima da nešto napravi ili dobije,
• nekako je socijalno osvješteniji, npr. u vrtiću nije bio pozvan na jedan rođendan i to ga je jako rastužilo, osjećao se isključeno,
• i defektolog i radni terapeut su primijetile da puno lakše shvaća i rješava zadatke.

Drugi ciklus je bio nešto intenzivniji, obzirom da je dnevno slušanje trajalo 90 minuta pa nam je utoliko predstavljalo veći izazov. I onda se dogodilo čudo – počeo je crtati! Ono čega se užasavao, što mu je najteže padalo u radu s defektologom i radnim terapeutom, postalo je najdraža aktivnost, tako da smo, slušajući glazbu, vrijeme koristili za crtanje….

Po završetku drugog ciklusa smo došli do jednog velikog događaja – testiranja za upis u školu. Naime, redovna osnovna škola koju Nikolu sada pohađa, a kojoj pripada po mjestu stanovanja, provodi prilično zahtjevno testiranje koje traje gotovo dva sata. Ta dva sata je majstor rješavao radne listiće, mirno, staloženo, fokusirano na zadatke, dizao ruku u zrak kad je nešto trebao… :)

Treći ciklus slušanja smo odradili, onako, školski, slušanje nam je postalo dnevna rutina kojoj se jako veselio.

Prilikom podizanja uređaja za posljednji ciklus, gđa. Irena mi je sugerirala da malo proučim Forbrain slušalice, slušalice za aktivno slušanje koje objedinjuju Tomatis metodu s tim što dijete čuje svoj izmijenjeni glas. Čitajući malo o metodi, postalo mi je nekako savršeno logično da možda problem s njegovim izgovorom leži u činjenici da ne može proizvesti zvuk koji ne čuje pravilno, odnosno ne čuje sebe da ga pogrešno izgovara te smo se odlučili za nabavu istih.

Otkada smo ih nabavili, sve logopedske zadatke rješavamo s njima i primijetila sam da, prvi put u životu, on shvaća da pogrešno nešto izgovara i trudi se reći pravilno. Ubrzo (u roku od nekih par tjedana) dobili smo “L”. :) Doduše, još mu se sad zna dogoditi da kaže npr. “jopta”, ali se iste sekunde sam ispravi… A i priča s “R” je sve bolja, napredak je više nego nevjerojatan budući da je početno imao izuzetno lošu pokretljivost jezika, tako da je u ova tri mjeseca postigao rezultat kakav nismo ni mogli sanjati zadnje tri godine…

Evo, ukratko,  to bi bilo naše iskustvo s Tomatis metodom!