18. lipnja 1972. godine srušio se avion iz Londona za Brisel, nakon samo 4 minute leta. Bila je to najveća zračna nesreća u UK, poginulo je svih 118 putnika i posada aviona. Na letu je bilo i 16 engleskih liječnika homeopata među kojima i dr. William Kadleigh, asistent Marjorie Blackie, glavne liječnice u Kraljevskoj londonskoj homeopatskoj bolnici (danas Kraljevska londonska bolnica za integrativnu medicinu).
Blackie je od konvencionalne postala homeopatskom liječnicom i bila na usluzi engleskoj kraljici Elizabeti II. Mlađe kolege, kao što je bio Kadleigh, inspirirala je i poticala na homeopatiju.
Na tom tragičnom letu, na putu za belgijski homeopatski kongres, poginuli su važni engleski liječnici homeopati i od tog gubitka se engleska homeopatska scena nije oporavila do 1975.-1980. 10-ak godina nakon nesreće došla je nova generacija homeopata ne-liječnika, kao što su Misha Norland, Peter Chappell i drugi, danas značajni engleski homeopati. Važno je napomenuti da je homeopatija gotovo zamrla u potpunosti između 1930. i 1970. a zahvaljujući Georgeu Vithoulkasu ponovno se vratila među zvijezde, tamo gdje pripada, kao poklon svim ljudima na svijetu.
Homeopatija je bila spektakularno popularna u Sjedinjenim Državama i Europi od 1800-1900. Za razliku od konvencionalne, nudila je integriranu, koherentnu i sustavnu podršku zdravlju.
Homeopati su bili kritični prema supresivnoj prirodi lijekova konvencionalne medicine. Smatrali su da oni prikrivaju simptome osobe, stvarajući dublje, ozbiljnije bolesti primijetivši također da je korištenje konvencionalnih lijekova zaslužno za teži pronalazak ispravnog lijeka jer su upravo simptomi ključni za odabir lijeka. Naravno da je takav stav loše primljen od strane farmaceutske industrije koja se početkom 20. stoljeća jako razvijala i tako istiskivala homeopatiju. Od 1930. to 1975, ostalo je tek nekoliko homeopatskih koledža i oko 50-150 homeopata starije dobi. George Vithoulkas je sedamdesetih godina 20.stoljeća uskrsnuo homeopatiju i educirao mnoge homeopate sadašnjice, Rogera Morrisona, Billa Graya i brojne druge.
Ponosna sam što je moja kći Laura također učila na istom izvoru a još se kao tinejdžerica stalno motala po njegovoj školi i bila njegova pacijentica dok sam se educirala na Akademiji.
Danas je došla vijest, dok ona stažira u Parizu, da je primljena na dvogodišnji studij integrativne medicine u Bristolu, UK, te da joj je odobrena stipendija Williama Kadleigha....
Kako može još bolje?