Ljudski mozak je uključen u percepciju, kogniciju i emociju, što uključuje pažnju, svjesnost, zaključivanje, odlučivanje, učenje i pamćenje. Ono što jesmo i ono što možemo unaprijediti.
Upravo sam se vratila iz vodeće klinike koja se bavi znanstvenim kliničkim istraživanjima mozga u Nijmegenu u Nizozemskoj. Naime, klinika razvija brojne neuromodulirajuće metode koje mogu unaprijediti performanse mozga. Od Neurofeedbacka, do rTMS, EMDR itd. prilikom kojih nismo svjesni mehanizama koji se odvijaju u pozadini našeg neurološkog sustava.
Sve promjene stanja, npr. pobuđenosti (nedostatak pažnje) ili uspavanosti (kognitivni deficiti) se prate uz kvantificirani EEG ili QEEG, jer ukoliko postoji bilo kakva devijacija, nju će QEEG usporediti s normalnim stanjem i na taj način prepoznati odstupanja kako bismo u tom smislu mogli personalizirati pristup u izradi programa koji odgovara pojedinom slučaju. Standardizirani protokoli koji se provode u klinici za mozak se nazivaju QEEG Informed Neurofeedback.
Efikasnost je znanstveno potvrđena kod ADHD, epilepsije, nesanice, glavobolja, tjeskobe, traumatske ozljede mozga i sva istraživanja koja se trenutno provode vezano uz neka druga stanja i patologije obećavaju mnogo.
Znanstvena istraživanja uključuju pre- i post- praćenja rezultata i ono što čini značajnu razliku kod efikasnosti je npr. da u usporedbi s medikamentoznom terapijom koja vrlo brzo gubi učinak nekoliko mjeseci nakon primjene, ovdje primjećujemo da kontrola nakon 1 mjesec, 6 mjeseci ili godinu dana nakon post- testiranja pokazuje trend rasta efikasnosti baš kao i kod Tomatis metode te da je pauza jako važna u procesu integracije jer dosižemo bolje rezultate ukoliko čekamo dovoljno dugo što dozvoljava mozgu i umu da integriraju neuromodulaciju.
Takvi rezultati potvrđuju da kod bilo koje personalizirane, integrativne metode, radi li se o Tomatisu koji je također vrsta neuromodulacije, neurofeedbacka ili rTMS, rezultati efikasnosti kroz vrijeme rastu a oni ne nestaju ili se smanjuju. To je mehanizam neuroplastičnosti, odnosno promjene su održane ili čak i poboljšane kako vrijeme odmiče.
Ono što je pritom najvažnije je personalizacija i individualizacija protokola jer uprosječivanje, odnosno jednak pristup prema svima neće donjieti promjene koje očekujemo. Stoga je danas u zapadnim zemljama prisutan preokret prema personaliziranom pristupu u liječenju, što je, nadam se, i u našem slučaju također jedina alternativa koju imamo ukoliko se želimo baviti ljudima a ne dijagnozama.