Psihomotorne poteškoće odnose se na kašnjenje u stjecanju, koordinaciji i izvršenju pokreta koje nisu naučene kulturološki ili putem eksplicitnog obrazovanja, nego su umjesto toga stjecane “prirodno”, tijekom vremena (na primjer hodanje, trčanje, skakanje, kuckanje ritma nogom ili prstima).
Ti se pokreti razlikuju od onih vezanih uz dispraksiju, koje su naučene kulturološki (na primjer jede se iz posuđa).
Psihomotorni poremećaji stoga se odnose na integraciju pokreta koji imaju univerzalni karakter u osobnom tjelesnom okviru. Na primjer, djeca koja doživljavaju te teškoće mogu biti nesposobna koordinirati svoje ruke i noge kad plivaju, mogu ih izvoditi na nepravilan način, mogu imati poteškoće u balansiranju na jednoj nozi ili dok idu niz stepenice, i sl. Poremećaji koji utječu na pravilnu koordinaciju su također redovito u korelaciji s disleksijom, iako u različitim stupnjevima. Uho nije samo osjetilni organ koji snima zvukove. Ono također igra važnu ulogu u motornoj funkciji zahvaljujući unutarnjem organu poznatom kao vestibul. Uloga vestibula je upravljanje osjećajem za ravnotežu. Putem svog izravnog djelovanja na vestibul, Tomatis metoda djeluje izravno na regulaciju mišićnog tonusa, a time i na vertikalnosti, ali i na poteškoće lateralnosti. Štoviše, u suradnji s nekoliko drugih dijelova mozga, vestibularni sustav igra važnu ulogu u mehanizmima koji kontroliraju koordinaciju i ritam. Kao rezultat toga, Tomatis® metoda može učinkovito intervenirati na poteškoće s ritmom i koordinacijom.
Konačno, u suradnji sa cerebralnim korteksom, predvorje je vrlo uključeno u svojstvu prostorne navigacije i formiranje sheme tijela. To je razlog zašto područje primjene Tomatis® metode uključuje poteškoće spacijalizacije i tjelesne sheme.
